KAKO SE NOSITI S TUGOM

Život poslije smrti bliske osobe često zna biti težak, ispunjen tugom i neprihvaćanjem. Objasnit ćemo neke osjećaje s kojima možete biti suočeni i dati vam par savjeta kako se s njima nositi u razdoblju tugovanja.

Tuga

Tuga slijedi nakon gubitka. Često donosi psihičku i emocionalnu bol. Šok, ljutnja, krivica, žalost, bezvoljnost i usamljenost neke su od najprisutnijih emocija.
Nažalost, ne postoji čarobni štapić za eliminaciju tuge. Tuga je nešto  sa čime se trebate nositi. Ne postoji niti vremensko ograničenje za trajanje osjećaja tuge. Ponekad ćete se osjećati kao da ste napravili dva koraka naprijed, pa tri koraka unazad.

Prve reakcije

Kada čujete da je netko bliski iz vaše sredine preminuo, obično zanijemite. To je prirodan način da shvatite i prihvatite činjenicu. Ako je smrt iznenadna i neočekivana, možete doživjeti nevjericu. Trebati će Vam vremena da prihvatite stvarnost i puno snage da se nosite s iznenadnom i neočekivanom boli. Uhvatiti ćete se kako očekujete da će se vrata otvoriti i kroz njih ući vaša voljena osoba, kako osluškujete s nadom da ćete čuti poznate zvukove i  dragi vam glas... Prihvatite ta stanja kao dio procesa žalovanja.

Psihičko stanje

Smrt bližnjega može utjecati na psihičko stanje pojedinaca. Neki ne mogu mirno sjediti i postaju hiperaktivni. Suočavamo se s glavoboljama, plitkim i isprekidanim disanjem, bolovima u zglobovima, vrtoglavicama, pomanjkanjem koncentracije ili depresijom. Ponekad ne možemo spavati ili imamo poremećaje u snu.
Ne budite zbog toga uznemireni, bilo bi doista atipično da ne osjetite niti jedan od tih simptoma. Neophodno je shvatiti da emocionalni šok izaziva simptome na psihičkoj bazi. Porazgovarajte s liječnikom ukoliko neki od navedenih simptoma potraju duže vrijeme.

Emocije

Ne ustručavajte se zaplakati i pokazati emocije. Suze otpuštaju emocionalni stres i ne trebate ih se sramiti. Većina ljudi suočenih s bolnim gubitkom osjećaju ljutnju – ljutnju što su ostavljeni, što liječnici nisu spriječili smrt ili što je život prekinut i s njime sve zajedničke mogućnosti i planovi.
Također, možete osjećati krivicu. “Da sam barem...” uobičajena je misao i prirodna nakon nečije smrti. Razgovor o tim osjećajima s bliskim prijateljima ili članovima obitelji, može donijeti olakšanje.

Kako dalje?

Mnogi ljudi povlače se iz društvenog života, osjećaju nelagodu pri suočavanju sa vanjskim svijetom. 
Možda se tako i osjećate ali ne zaboravite da je tugovanje dovoljno teško i bez povlačenja u sebe. Dopustite sebi vrijeme za tugu i snalaženje u novoj situaciji.

Dobro razmislite prije nego donesete bilo koju važnu životnu odluku kao što je, primjerice, preseljenje ili prodaja imovine. Odluke donesite nakon razgovora s prijateljima i bliskim osobama.

Razgovor o osjećajima također može pomoći. Profesionalni savjetnici, psiholozi ili svećenici dobar su odabir za razuman i konstruktivan razgovor.

Prekomjerna konzumacija sredstava za smirenje i alkohola nije preporučljiva. Možete voditi svoj dnevnik u kojem ćete zapisivati najdublje misli i osjećaje. Dnevnik ne trebate nikome pokazati i on može biti vaše osobno utočište i riznica intimnih misli. 

SMRT DJETETA

Razumijevanje roditeljske tuge

Gubitak djeteta jedno je od najtraumatičnijih iskustava koje mogu zadesiti roditelje.

Roditelji prirodno očekuju da će umrijeti prije vlastite djece. Tuga zbog gubitka djeteta neutješna je. Djeca su neraskidivi dio njihova života, emocija, radosti, strahova i nada.

Kada roditelji izgube dijete, bez obzira ima li ono 4 ili 40 godina, nešto iznutra umire s njime. U tom trenutku, javlja se osjećaj nevjerice i straha. Potrebno je vrijeme da roditelji prihvate gubitak djeteta.

Svatko od nas nosi se s tugom na specifičan način. Neki roditelji koji su izgubili dijete imaju potrebu o svom preminulom djetetu neprestano govoriti, neki potiskuju osjećaje i ne žele verbalizirati svoje unutrašnje stanje.

Kako možete pomoći?

Pomažući tugujućim roditeljima da se otvore i podjele dragocjene uspomene  i sjećanja na svoje preminulo dijete, možete im pružiti olakšanje i utjehu.

Osobito je važno da budete određeni pri nuđenju konkretne pomoći te na praktičan način pomognete obitelji u specifičnom i vrlo bolnom trenutku njihova života. Ponudite se da vijest o smrti iskomunicirate sa školom koju je dijete pohađalo ili tvrtkom u kojoj je preminuli radio, da pomognete u sređivanju potrebne  dokumentacije ili organizaciji pogreba.

   

NASILNA SMRT

Nasilna smrt nekoga koga ste voljeli strašno je iskustvo. Teško je prihvatiti stvarnost i često se s ignoriranjem ne želimo suočiti s njom. To su obrambeni mehanizmi koji štite od prevelike boli i istine koja s vremenom ipak obuzima cijelo naše biće.

Bijes je jedna od prvih i  najčešćih reakcija koja obuzima čovjeka kad na nasilan način izgubimo nekoga koga smo voljeli. Vaš bijes nije usmjeren samo prema uzročniku nasilne smrti nego i prema obitelji, policiji i svima za koje vjerujemo da su smrt trebali spriječiti.
Ako ste vjernik, možete osjetiti ljutnju prema Bogu koji je dopustio taj užasan događaj. Takođermožete osjetiti osobnu krivnju. Sve su to normalne reakcije.  

Nakon nasilne smrti, razni ljudi će se na različite načine uključivati u vaš život. Policija će govoriti o “istrazi”. Forenzičari će uzimati otiske i uzorke. Novinari će tragati za informacijama.  

Možda će Vam postavljati duga i iscrpljujuća pitanja a vi ćete se shrvani bolom truditi dati im što više informacija koje će istragu usmjeriti na pravi put za utvrđivanje prave istine. Surađujte s nadležnim institucijama i pomognite da se utvrde sve okolnosti pod kojima se smrt dogodila. Rezultati istrage i razjašnjavanje svih okolnosti  neće odnijeti tugu, ali će vam pomoći da suočeni sa činjenicama ipak prihvatite stvarnost i lakše se nosite s boli usljed gubitka drage osobe.

SAMOUBOJSTVO

Samoubojstvo gotovo nikada nije rezultat impulsne reakcije. Ljudi koji počine samoubojstvo često su dugo vremena bili izloženi određenom problemu ili možda bolesti, neki su pred sebe su znali postavljati previsoke standarde i očekivanja te vjerovanje da svojim radom ne mogu zadovoljiti očekivanja okoline.
 

Pokušajte shvatiti

Vjerojatno ćete u glavi neprestano vrtjeti detalje koji su prethodili činu samoubojstva. Ako je ostavljeno oproštajno pismo, često ćete ga čitati tražeći različita značenja za svaku napisanu riječ, sa željom da možete odgovoriti.
Najčešća reakcija na samoubojstvo je nevjerica i ljutnja. Ljutnja je usmjerena na osobu koja je počinila samoubojstvo i nanijela vam veliku bol.
Mnogi se osjećaju krivima jer ništa nisu primijetili, niti naslutili što će se dogoditi  ili što nisu pokazali više razumijevanja.
Koliko god to bilo teško, prihvatite činjenicu da niste mogli kontrolirati odluku bliske osobe koja počinila samoubojstvo i da je to bio njegov/njezin izbor. Ne trebate objašnjavati zašto se to dogodilo. Prihvatite činjenicu da vjerojatno nikada nećete u potpunosti razumjeti prave razloge.

Samo registrirani korisnici mogu dodavati tekst. Prijavite se ili registrirajte.