Hodogram u svezi smrtnog slučaja Spomen na... Objave u Večernjem listu Organizacija događaja Kreativna rješenja Spomen web shop Usluge za dijasporu Utjeha Savjeti Filantropija Tradicija Najčešća pitanja i razmišljanja

Volonteri u palijativnoj skrbi i medicini

Poznato je, a ponekad i poželjno u svakoj vrsti djelatnosti u rad uključiti i volontere.

Tko su volonteri? To su osobe koje besplatno daju sebe i jedan dio svog slobodnog vremena u razne svrhe.

Volonterstvo je povezano i sa idealizmom kao i visokim stupnjem odgovornosti i predanosti  određenom, jasnom cilju.

U palijativnoj skrbi i medicini volonteri postoje oduvijek, u začetku svakog hospicijskog pokreta, oni  su  njegov početak i trajni pratitelj.

S vremenom koje u drugim zemljama traje najviše godinu – dvije, oni se profesionaliziraju i postaju dio zdravstvenog sustava neke zemlje.

U Hrvatskoj smo što se toga tiče, još uvijek u početnoj fazi, makar ona u našim uvjetima traje već punih jedanaest godina.

Volonteri se u našim uvjetima dijele na:

  • medicinske i
  • nemedicinske.

Medicinski volonteri su profesionalci, koji su dodatno educirani u palijativnoj skrbi putem raznih tečajeva, simpozija i ostalih vrsta edukacija u zemlji i inozemstvu. Zadatak medicinskih volontera koji su raznih spacijalnosti i stupnja izobrazbe, a čine mobilni palijativni tim ( liječnik, medicinska sestra/tehničar, socijalni radnik, psiholog, fizikalni terapeut, bolnički specijalist, liječnik obiteljske medicine, duhovnik, nemedicinski volonter, itd.) je obavljanje hospicijskih kućnih posjeta. Ovisno o potrebama bolesnika i fazi razvoja njegove bolesti, svaki član tima u danom trenutku pomaže na svoj način i preko svoje specijalnosti. U našim uvjetima je liječnik vođa tog tima, mada se zapravo vodstvo „zaslužuje“ potrebom samog bolesnika za istim. To znači da u određenom trenutku svaki član tima može biti i njegov vođa.

Tim u cijelosti ima savjetodavnu ulogu, bolesnik sam odlučuje što će se dalje s njim događati i na koje će dijagnostičke ili terapeutske zahvate pristati ili odbiti ih. To može učiniti ako mu palijativni tim na njemu razumljiv način objasni ono što ga čeka. Na taj način bolesnik uzima aktivnu ulogu u svom liječenju i postaje subjektom svog liječenja, nikako ne objektom, jer to je važno i za njega i za njegovu obitelj.

  Koji su zadaci svakog člana palijativnog tima?

   Liječnik obično tetrira dozu lijeka za kontrolu bola, koja je najčešći neugodni simptom, no također nastoji smanjiti ili ukloniti ostale neugodne simptome (opstipaciju, proljev, suha usta, probleme sa disanjem, probleme sa promjenama raspoloženja i svijesti itd.).

   Medicinska sestra/tehničar daju upute o njezi bolesnika.

   Socijalni radnik pomaže u slučaju kakve socijalne potrebe i bolesnika i njegove obitelji, psiholog nastoji pomoći obitelji u rješavanju lakših psihičkih tegoba i nedoumica, a za teže  je zadužen psihijatar, fizikalni terapeut radi fizikalnu terapiju, pažljivo razgibava bolesnika. Duhovnik ne promovira svoju vjeru, nego jača duhovne snage bolesnika i priprema ga za skori kraj.

Nemedicinski volonteri prolaze obuku u obliku tečaja, koja se održava dva puta godišnje,u Hrvatskoj udruzi prijatelja hospicija (HUPH), gdje se stiču osnovna znanja o bolestima, pristupu bolesniku i komunikacijske vještine.hn

   Oni su važni kao jedna od karika u lancu palijativnog tima, čiji zadatak je rad prvenstveno sa bolesnikom. Što oni rade? Šeću s bolesnikom, čitaju mu, razgovaraju s njime, idu mu u slučaju potrebe i u dogovoru s obitelji po uputnice i recepte, jednom riječi postaju pouzdanici i glasnogovornici bolesnika i njegova stvarna, a ponekad i jedina veza sa ostatkom svijeta i ostalim članovima obitelji.

   Važno je naglasiti da nemedicinski volonteri ne rade njegu bolesnika, a to znači da ga ne peru, ne previjaju, ne rade fizikalnu terapiju.

   No, većina obitelji traži volontera koji bi bio „višenamjenski“ – da malo radi kućni posao i da malo bude uz bolesnika, da malo bude uz članove obitelji... Zato je važno odmah kod prvog susreta obitelji objasniti što može očekivati od nezdravstvenog volontera, kako bi se izbjegli nesporazumi.

   I medicinski i nemedicinski volonteri su dužni o svemu što se događa oko bolesnika, o svim postupcima, o eventualnim promjenama terapije voditi pismenu evidenciju i o tome informirati na supervizijskim sastancima i čuvati medicinsku dokumentaciju radi kasnije evaluacije. O svemu se pismeno obavještava i nadležni liječnik obiteljske medicine.

Na taj način svi zajednički doprinose poboljšanju kvalitete preostalog dijela života bolesnika, a time i kvalitetu života njegovoj obitelji, koja tako dobiva priliku na vrijeme „odraditi“ sve što je potrebno oko bolesnog člana, ponajviše se dostojno oprostiti i pripremiti za ono što je neizbježno – smrt.

Ne gubi se vrijeme na prikrivanje istine i uvjeravanje da će sve završiti ozdravljenjem bolesnika. Pati se zajednički, otvoreno, ali vrijeme pred smrt bolesnika zato je sadržajnije i usmjerenije na ono što je bitno.

  

Zbog nedostatka dobre komunikacije svaki član obitelji pati sam, a iz iskustva mogu reći da svaki bolesnik koji boluje od maligne bolesti znade svoju dijagnozu, ali jednostavno je nije u stanju prihvatiti, jer je to preteško i prestrašno za njega

    

                               

O čemu treba razmišljati onaj tko bi želio biti volonter u palijativnoj skrbi?

   Da li je u stanju razmišljati o bolestima, patnji, žalosti i da li ih može prihvatiti kao sastavni dio ljudskog života. Je li empatičan, želi li još učiti o tim stvarima, da li je osoba koja je timski orijentirana, može li se prilagoditi potrebama bolesne osobe. Važno je i to da volonterova obitelj bude suglasna sa njegovim radom u palijativnoj skrbi. Volonter bi trebao i znati koliko dugo može ustrajati u svom volonterskom radu.

   Jedna od posebnosti što se tiče volontera u palijativnoj skrbi je i činjenica da svi volonteri nisu dužni ići isključivo bolesnicima u hospicijske kućne posjete. Neki od njih mogu popravljati neke stvari koje se pokvare bolesniku i njegovoj obitelji (stroj za pranje rublja, usisač, fen, pegla...), a neki mogu raditi i u uredu – odgovarati na telefon, umnožavati propagandne materijale i sl.

 I još nešto važno – ne daje samo volonter sebe u takvim situacijama, on isto tako i puno dobiva, jer to su situacije koje se pamte i vječno urezuju u sjećanje. Shvatit to može samo onaj koji je kroz takvu situaciju i sam prošao i to ne jednom.

   Volonteri će u palijativnoj medicini i skrbi trebati i kad ona bude implementirana u Zakon o obaveznoj zdravstvenoj zaštiti i kada se profesionalizira, jer sistem jednostavno ne funkcionira bez njihove nazočnosti.

 Za Spomen tekst pripremila

Ivanka Kotnik, dr.med., predsjednica HUPH-a

Želite biti volonter u palijativnoj skrbi? Obratite nam se.

Hrvatska udruga prijatelja hospicija

Hirćeva 1

Zagreb

tel./fax.: ++ 385 1 23 44 835

www.hospicij-hrvatska.hr

Ako osobe znaju da ih se poštuje kao ljude, kraj života može biti finalno ispunjenje svega što se događalo ranije.

  Dame Cicely Saunders

 




Samo registrirani korisnici mogu dodavati tekst. Prijavite se ili registrirajte.