Hodogram u svezi smrtnog slučaja Spomen na... Objave u Večernjem listu Organizacija događaja Kreativna rješenja Spomen web shop Usluge za dijasporu Utjeha Savjeti Filantropija Tradicija Najčešća pitanja i razmišljanja

Potpiš i nosi sa sobom karticu za darivanje organa.

 

DONACIJA ORGANA SPAŠAVA ŽIVOTE

Naši liječnici postižu zavidne rezultate u postupku presađivanja organa čime spašavaju i produžuju mnoge živote.
donacija organa
 
Prema podacima iz 2010. godine, Hrvatska je treća zemlja u svijetu po broju donora organa, sa 28,2 donora na milijun stanovnika, a do kraja godine očekuju se i bolji rezultati.
Međutim, u Hrvatskoj se ipak transplantacija ne provodi u dovoljnoj mjeri, iako apeli uglavnom ostvaruju veliki odziv. Jedan od razloga je nedovoljna upućenost javnosti u ovu tematiku.
Preuzimanje vlastite donorske kartice po sasvim jednostavnom postupku kod nadležnog obiteljskog liječnika ili u Hrvatskoj donorskoj mreži, znači osvješten i humani izraz vlastitog odnosa prema sebi, drugima i cijelom društvu u kome postojimo.
Ne zaboravite, možda će transplantirani organ jednoga dana zatrebati upravo vama ili vašim bližnjima.
Kraća lista čekanja značit će duži i kvalitetniji život za potrebite.


ŠTO JE TRANSPLANTACIJA?

Transplantacija predstavlja metodu liječenja krajnjih stadija bolesti pojedinih organa i gubitka tkiva pri čemu se tkivo ili organ jedne jedinke presađuje u drugu. 

Brojne su bolesti i stanja koja se mogu liječiti transplantacijom.

Transplantirati se mogu organi kao što su bubrezi, srce, pluća, jetra, gušterača i crijeva , dijelovi organa kao što su rožnica oka ili dijelovi kože, te tkiva kao što su kost i koštana srž. Unazad nekoliko godina sporadično se presađuju i šake, pa čak i lice. Ne treba zaboraviti da je i transfuzija krvi zapravo transplantacija tkiva.

Transplantacijom se spašava život ukoliko se presađuju vitalni organi kao što su srce, pluća i jetra, liječe bolesti kao što je šećerna bolest, ukoliko se presadi gušterača  ili se znatno poboljšava kvaliteta i trajanje života za što je primjer možda i najpoznatija transplantacija , a to je transplantacija bubrega. 

Danas su jedino uspješne transplantacije unutar jedinki iste vrste, a uspjeh transplantacije je to veći što su jedinke genetski sličnije. Naime, imunološki sustav svakog čovjeka odbacuje presađeni organ kao strano tijelo, pa su pacijenti koji nose presađene organe najčešće na doživotnoj imunosupresivnoj terapiji. Ovisno o tkivu i organu koji se presađuje potrebna je različita razina podudarnosti  između davatelja (donora) i primatelja organa. Podudarnost unutar skupina krvnih grupa je u većini slučajeva obavezna, a također se određuje i podudarnost tkiva na drugim razinama (tzv. HLA antigeni).

Davatelji tkiva i organa mogu biti živi i umrli. Živi davatelji najčešće su članovi rodbine primatelja te mogu darovati jedan od parnih organa (najčešće bubreg) ili dio organa, (primjerice, jetre) ili tkivo (koštana srž). Najčešće se organi uzimaju (eksplantiraju) od mrtvih davatelja (tzv. kadaverični donori)  i to kod onih kod kojih je utvrđena tzv. moždana smrt. Pri tome se najčešće uzima više organa i tkiva.  Moždana smrt je nepovratni gubitak funkcije svih dijelova mozga uključujući i centra za disanje, a ustanovljuje se pregledom pacijenta te instrumentalninm testovima koji dokazuju prekid cirkulacije krvi u mozgu i prekid moždane aktivnosti. Takve osobe ne mogu disati samostalno, a iako im srce radi, zapravo su mrtve. Najčešći uzroci nastanka moždane smrti su ozljede i  krvarenja. Organi se mogu uzeti i od donora kod kojeg je došlo i do zastoja srca, ali unutar pola sata, dok se kod onih kod kojih nije poznato točno vrijeme zastoja srca mogu uzeti samo tkiva. Organi i tkiva se ne uzimaju od pacijenta koji boluju od zloćudnih tumora, HIV ili druge infekcije.

Od prvih početaka transplantacije pa do danas, vode se brojne rasprave o zakonskim i etičkim pitanjima transplantacije. Danas se u većini zemalja, vjerskih i etničkih zajednica tranplantacija odobrava, kako sa živih, tako i umrlih donora. U većini zemalja se za uzimanje organa i tkiva od potencijalnog donora traži pristanak rodbine. U nekom zemljama je to neophodno jer  tako nalaže zakon. U drugima, u koje spada i Republika Hrvatska,  to je običaj koji se poštuje, iako zakonski gledano, to zapravo nije potrebno.  Pretpostavlja se naime, da je svaki čovjek potencijalni davatelj organa, ako se za života nije pismeno izjasnio da to nije. Potpisivanjem  tzv. donorskih kartica svaki pojedinac može za života potvrditi svoju želju da daruje organe i na taj način i poslije života pomogne brojnim ljudima

Za Spomen tekst pripremio: 
mr.sc. Kristijan Ćupurdija, dr. med., specijalist opće kirurgije
                                       
                                                          
Kako dobiti donorsku karticu? Javite se svom nadležnom obiteljskom liječniku. Tamo ćete dobiti karticu kao i sve obavijesti te potreban informativan i edukacijski materijal o presadivanju organa. Karticu također možete dobiti i u Hrvatskoj donorskoj mreži. Više na stranici www.hdm.hr



Samo registrirani korisnici mogu dodavati tekst. Prijavite se ili registrirajte.