POIMANJE SMRTI
IZ STANOVIŠTA VJEČNOSTI

Zašto se svatko boji smrti? Zato što je ona neprirodna za svako živo biće. Vede, najstarija literatura u povijesti čovječanstva, obiluju informacijama o vječnim duhovnim istinama, no one su, zbog komercijalizacije svjetskih religija, odavno nestale iz teorije i prakse ljudskog roda. Danas u svijetu ne postoji nijedna obrazovna institucija pod patronatom države koja ljudima daje detaljna objašnjenja o njihovom izvornom, duhovnom identitetu.

Da bih vam uspješnije približio važnost i ozbiljnost vedskog poimanja smrti, važno je da bar ukratko opišem same Vede. Vedska literatura je najstariji izvor znanja u svijetu, zapisana je prije više od 5000 godina. Međutim, njena je mudrost još relativno nepoznata zapadnim čitateljima sa Zapada. Ta riznica duhovne i svjetovne kulture tisućljećima se prenosila s koljena na koljeno usmenim putem, sve dok je grupa mudraca predvođenih Šrila Vyasadevom nije zapisala na palmine listove u dijelu svijeta koji danas nazivamo Indijom. Vede, koje se sastoje od mnogo različitih grana znanosti, zapisane su na sanskrtskom jeziku i do današnjeg dana predstavljaju najobimniju zbirku tekstova duhovnog  sadržaja. Da bi se moglo shvatiti značenje vedskog običaja spaljivanja tijela preminulih na lomačama, nužno je  shvatiti važnost poznavanja zakonitosti procesa reinkarnacije i samospoznaje.

Cjelokupna moderna civilizacija vrti se oko lažne ideje da smo mi materijalno tijelo i da nakon smrti ničega nema. No, ta je iluzorna filozofija uzrok apsolutno svih problema koje doživljavamo u svakodnevnom životu. Zanimljivo je primijetiti da u moderno vrijeme postoji iznenađujuće veliki broj ljudi koji vjeruju u reinkarnaciju, život nakon smrti. Ali, samo vjerovanje u reinkarnaciju nije dovoljno dobro za početak samospoznaje, i konačno, povratak u duhovni svijet. Suviše je veliki broj onih koji vjeruju u reinkarnaciju, ali se ipak nikada ne zapitaju “Tko sam odista ja?” i ne poduzmu ništo konkretno na temelju toga vjerovanja, nego nastave živjeti kao i prije. Znanost o samospoznaji je početni korak u spoznaji Boga (koji se u Vedama najčešće spominje pod imenom Krišna): nemoguće je spoznati Boga (voljeti Ga, vidjeti Ga i komunicirati s Njim), a da prethodno ne spoznamo sami sebe.

Znanje o reinkarnaciji je jedna od ključnih oblasti znanosti o samospoznaji, koja započinje kontrolom uma i osjetila. Ta znanost daje odgovore na pitanja kao što su: Može li se duša u ljudskom tijelu degradirati u niže životne oblike ili unaprijediti u više?; Koliko dugo traje tranzitni period prelaska duše iz jednog tijela u drugo?; Gdje, koliko dugo i na koji način su grešne duše primorane ispaštati za svoje grešne aktivnosti?; Mogu li duše u životinjskim tijelima biti unaprijeđene do ljudskog oblika života ili i više od toga?; Kako protumačiti mistične događaje kroz koje ljudi prolaze za vrijeme kliničke smrti?; Je li moguće i kako zaustaviti proces reinkarnacije?; Zašto postoji tek neznatan broj ljudi koji se mogu sjetiti nekih svojih prethodnih života?, itd.

Želimo li zaista držati uzde vlastite sudbine u svojim rukama, neophodno je poznavati univerzalne zakonitosti o načelima i činiocima koji nas drže utamničenima u svijetu iluzije. Vedska znanost o samospoznaji detaljno opisuje te zakonitosti i daje podrobna objašnjenja o tome kako trebamo djelovati a da se pritom ne zapletemo u nepokorive zakone karme i reinkarnacije. Radije nego da živimo slučajan život, kao drvo koje pluta po oceanu materijalne egzistencije i koje valovi bacaju od jedne obale do druge (od jedne vrste tijela do druge), bolje je poznavati univerzalne zakone prirode i imati direktan utjecaj na izbor našega sljedećeg rođenja (ili, još bolje, prestanak svih materijalnih rođenja).

   Upravo ta želja za uzdizanjem pokojnikove duše do duhovnih sfera realnosti, tj. izlazak iz kruga rađanja i umiranja, glavni je razlog za veliki obred koji se obavlja za pokojnika neposredno nakon paljenja tijela na lomači. Tom prilikom pokojnikova uža rodbina sprema bogatu gozbu za zadovoljenje Gospodina Krišne. Svi sastojci gozbe moraju biti vegetarijanski i, što je jako bitno, sam čin kuhanja mora se odvijati uz veliku predanost (devociju) za zadovoljenje Gospodina. Tako zgotovljena hrana zatim se na oltaru nudi Gospodinu Krišni uz određene mantre (molitve) na sanskrtu ili lokalnom jeziku. Nakon toga se takva hrana naziva prasadam, što znači 'Božja milost', pa se pred slikom preminulog rođaka nudi za njegovu/njezinu duhovnu dobrobit – odlazak duše u duhovni svijet ili barem na rajske planete.

   Važno je napomenuti da je ovakav ritual jako rasprostranjen posvuda gdje žive Hindusi (koji, osim Krišne, obožavaju i polubogove). Međutim, vaišnave (poklonici isključivo Krišne osobno) razumiju da se ovakvim obredom ne može tek tako jeftino izvući iz neumitnoga kruga rađanja i smrti. Jer, svaka je osoba odgovorna za svoju karmu s kojom se osobno mora uhvatiti u koštac još tijekom života. Iako dijele isti filozofski korijen (Vede), Hindusi i vaišnave imaju različita shvaćanja o izlasku iz kruga rađanja i umiranja. Hindusi smatraju da se jeftinim ritualom duša pokojnika može uzdići na više sfere postojanja, a Vaišnave smatraju da se oslobođenje iz začaranog kruga rađanja i umiranja može postići isključivo predanim služenjem Gospodinu, što u konačnici utječe na produhovljenje svjesnosti, tj. pomak svjesnosti s materijalne razine na duhovnu. Inače, ove dvije grupe imaju mnoge dodirne točke, uz ostalo poznavanje reinkarnacije i spaljivanje tijela pokojnika. 

   Detaljno objašnjenje reinkarnacije i zakonitosti po kojima smo prinuđeni mijenjati jedno tijelo za drugim, možete pogledati u mojoj PowerPoint prezentaciji koju sam konvertirao u PDF format. Na 84 slajda, uz mnogo interesantnih fotografija, predstavio sam znanje koje su tisućljećima mudraci i svete osobe s istoka, pažljivo čuvale i prenosile od generacije na generaciju.

   Otvorite web stranicu www.cvs-zagreb.org, zatim na početnoj stranici s desne strane kliknite na crno-bijeli logo na kojemu piše 'Reinkarnacija i karma'. Veličina dokumenta je 4.5 MB

za Spomen pripremio  

Vladimir Pavić, vaišnava svećenik i duhovni misionar

(autor knjiga 'Samo u prolazu' i 'Na putu do istine')