Hodogram u svezi smrtnog slučaja Spomen na... Objave u Večernjem listu Organizacija događaja Kreativna rješenja Spomen web shop Usluge za dijasporu Utjeha Savjeti Filantropija Tradicija Najčešća pitanja i razmišljanja

SPOZNATI TAJNU UMIRANJA

duhovna potpora 

 


 

           

 

 

 

 

 

 

 

 

Maslina iz Isusova vremena u Getsemanskom vrtu   snimio A.Ivanković

          Pa da mi je i dolinom smrti proći, zla se ne bojim, jer si ti sa mnom. 

Tvoj štap i palica tvoja utjeha su meni.

Ps 23,4

Dobro je u miru živjeti svoje dane. Dobro je živjeti život krepko i zdravo. O, kako želimo dobro zdravlje sebi i drugima. To tražimo više od mira, strpljivosti. Zato teško prihvaćamo bolest i patnju koja nas sapinje u našoj svakidašnjici od kolijevke do groba.  

Živimo svoju svakodnevicu, brinemo se za sutrašnjicu. Želimo si osigurati dostojanstven, bezbrižan, situiran, lijep, ugodan, skladan i radostan život. Lijepo je to nastojati, premda nam ne ide uvijek u tom mirnom skladu. Toliko puta nam je izdržati u životnim kušnjama i bolima koje nas sapinju. Dopuštamo li svojim mislima da idu do kraja? Ili zatvaramo oči pred najvažnijom činjenicom prema kojoj ide moj život?

Što bih sada učinio kad bih saznao da ću za jedan sat umrijeti? Jedna izreka veli: "Živi tako kao da ti je posljednji dan. - Jednom ćeš sigurno biti u pravu!"
Smrt je najsigurnija stvarnost! Nitko joj nije umakao, a svi se smrti pomalo plašimo. To je ljudski! Čim se čovjek rodi, dovoljno je zreo da umre. Između datuma rođenja i datuma smrti - samo je jedna crta: - . Jednom će se za mene govoriti: "Živio je... bio je... radio je...!" Poslije toga doći će novi naraštaj i pitati: «Tko je on bio... što je radio?» A onda će nastati tišina: nitko ništa o meni neće znati, neće govoriti...
 

Smrt je najvažnija stvarnost! U kakvom ću stanju i raspoloženju umrijeti? Isus upozorava: "Zato i vi budite pripravni jer u čas kad i ne mislite Gospodin vaš dolazi" (Mt 24,42-44).   Kakva će biti moja smrt? Isus je umro govoreći: "Oče, u ruke Tvoje predajem duh svoj!»  (Lk 23,46) Mogu li sada izreći tu molitvu s Isusom kao da mi je posljednja u životu? Vjera mi kaže: "Tvojim se vjernima, Gospodine, život ne oduzima, nego mijenja!" (Predslovlje za pokojne). Krist je svojom smrću otkupio cijeli svijet i otvorio mu vrata u život.

Kršćanin svojom smrću prolazi kroz ta otvorena vrata u vječni život. U vjeri sebi neprestano ponavlja: "Jednog dana položit ću svoj život u ruke svog Prijatelja...» Trenutak smrti trebao bi biti svjesno izručenje svoga bića Bogu, dragovoljna žrtva svog sudjelovanja na Kristovu vječnom svećeništvu "za život svijeta".
Ignacije Lojolski se u mladosti bojao smrti. U zreloj dobi se kajao što život nije bolje upotrijebio, pri koncu života plakao je od sreće pri pomisli na smrt. On nas upozorava: "Živi ovog časa tako kao da ćeš za jedan sat umrijeti!"

Halil Džubran u "Proroku" veli:

Vi biste da doznate tajnu smrti?
Ali, kako ćete je naći ako je ne potražite u srcu života?
Jer, život i smrt jedno su, kao što su jedno rijeka i ocean.
U dubini vaših nada i čežnja leži vaše znanje o onostranom.
I što je prestati disati, ako ne osloboditi dah iz nemirnih plima i oseka, da se može uzdići i potražiti Boga neopterećen?
I kad zemlja zatraži vaše udove, tek ćete onda odistinski proplesati.»
          

O svojoj smrti odlučujem ja i to sada, u ovom trenutku. Sada ću otvoriti ruke, srce, cijelo svoje biće i u poniznosti i ljubavi predati se Bogu kao da je ovo moj zadnji čas. Molit ću žarko, čitavim srcem da se po meni, po mom životu i posebno po mojoj smrti proslavi Bog. Molit ću sada da se svojom smrću ugradim u Kristovu smrt za spasenje svijeta. Molit ću da ovo moje sadašnje raspoloženje bude trajno i da se u potpunosti ostvari u času smrti. Na taj način nosit ću u sebi duboki mir pri pomisli na smrt, jer ću u času smrti zajedno s Kristom sigurno prijeći u blaženu vječnost.

«Sveta Marijo, Majko Božja, moli za nas grešnike, sada i na času smrti naše!»

Ako me je strah smrti i umiranja, što je ljudski, onda se moram hrabro boriti da te bitne činjenice prihvatim. Moram se moliti. Ako ne znam moliti, dužan sam tražiti pomoć i savjet onih ljudi koji mi mogu duhovno, stručno i korisno pomoći da moji dani budu u miru i prihvaćanju boli, patnje, smrti, gubitka voljene osobe. Da mogu razumjeti umiranje, odlazak najmilijih ljudi, gubitak života. Da. To je teško, ali to mi je potrebito. Zato želim promišljati svoj život, svoje postojanje, boli i patnju, a i samo umiranje. Znam i vjerujem da smrt nema posljednju riječ. Ona nije kraj. Vjerujem u Nebo, u život poslije života. Vjerujem u Vječnost!

Za Spomen tekst  pripremio                                                                                          Ante Ivanković




Samo registrirani korisnici mogu dodavati tekst. Prijavite se ili registrirajte.