Hodogram u svezi smrtnog slučaja Spomen na... Objave u Večernjem listu Organizacija događaja Kreativna rješenja Spomen web shop Usluge za dijasporu Utjeha Savjeti Filantropija Tradicija Najčešća pitanja i razmišljanja

Deprecated: mysql_connect(): The mysql extension is deprecated and will be removed in the future: use mysqli or PDO instead in /home/spomenhr/public_html/stranica.php on line 88

ESHATOLOŠKO UČENJE ISLAMA


Aziz AliliStranice Časnoga Kur'ana prepune su upućivanja na smrt, kraj svijeta, ponovno oživljavanje, život na onom svijetu i Posljednji sud. Malo je tema koja se u Kur'anu i hadisu tako često ponavlja i imaju tako istaknuto mjesto kao ono što se u arapskom podrazumijeva pod terminom el-me'ad, terminom kojim se sljedbenici islama podsjećaju na blizinu i sigurnu izvjesnost smrti. Tako se Časnom Poslaniku pripisuje da je rekao: «Umrite prije nego što umrete» i da je savjetovao svojim sljedbenicima da žive  kao da će sutra umrijeti ali i kao da će živjeti još tisuću godina. Podsjećao ih je na besmrtnu dušu, na Božji sud za naša djela i na vječne posljedice našeg života i djelovanja na ovome svijetu.

Ne postoji samo život na ovom već i na onom svijetu. Na stranicama Kur'ana i hadisa se uči da Bog promatra sva naša djela, da će nagrada za dobra djela biti višestruko uvećana a da ćemo morati snositi posljedice loših dijela ukoliko nam ih Bog ne oprosti. Poslanik se slikovito izrazio rekavši da je ovaj svijet njiva na kojoj sijemo ono što ćemo požnjeti na budućem svijetu.

Čovjek posjeduje besmrtnu dušu te on ne prestaje postojati u trenucima smrti jer njegova duša i dalje živi u različitim stanjima u skladu s načinom na koji je on ili ona živjela i, naravno, u skladu s Božjom milošću. Ovdje se susrećemo s dijalektikom Božje pravičnosti i Njegove milosti koja se ne može svesti tek na jednostavno knjigovodstvo i obračunavanje. Čak i veliki grijesi mogu biti oprošteni ako ih musliman ostavi, iskreno se pokaje i zamoli Boga za oprost a i manji grijeh ako se na njemu ustraje može na našim dušama ostaviti trajne loše posljedice i proizvesti kaznu na onome svijetu.

Velike su rasprave u islamu o velikim i malim grijesima, odnosu prema njima i njihovim posljedicama. Ukratko rečeno oni koji žive u dobru, u dobru i umiru, a čovjekovo stanje na onom svijetu direktno zavisi od onoga kako je živio na ovom svijetu. Onaj koji je živio u skladu s Božjom voljom živjet će u predivnim Džennetima (raju) a onaj koji bude činio zlo iskusit će patnje džehennemske (paklene).

Eshatološko učenje islama ima snažne etičke implikacije. Čovjek na ovom svijetu mora živjeti u skladu s moralnim načelima kako bi postigao vječno blaženstvo.

Mnogo je djela u islamu napisano na ovu temu. Mnogo je običaja i rituala vezano za smrt i odnos prema umrlima. Mnogo je prikladnih molitvi vezanih za ispraćaj umrlih ili u vezi sa sjećanja na njih.
Ubrzo poslije smrti umrli polažu prvi (mali) ispit. Poslije toga, do dana Velikog suda, duše obitavaju u međuprostoru između ovog i budućeg svijeta (berzah) u skladu s načinom života na ovom svijetu.

Islam uči da će se na kraju ovosvjetskog, povijesnog, vremena zbiti svemirska katastrofa i njegov smak (el-jevmul-qijame). Poslije toga Bog će stvoriti novi svijet u kome će svi ponovo oživjeti i prvo će svima Bog osobno suditi za njihova djela činjena na ovome svijetu. Suđenje će biti tako organizirano da ćemo kako se u Kur'anu kaže: «I najmanje učinjeno dobro vidjeti i najmanje učinjeno zlo vidjeti». (XCIX/7-8) To će biti Dan velikog suda, Dan istine – El-jevmul-haqq. Zavisno od presude ljudi će biti smješteni u Džennete (raj) ili Džehennem (pakao). Kada će se ovo zbiti u Kur'anu ne stoji a i Poslanik, kada je bio pitan, je odgovarao da o tome zna samo Uzvišeni Bog.

Musliman živi s nadom ulaska u Džennet (raj).

S toga on nastoji živjeti u skladu sa šerijatom, biti samilostan, pun oprosta i velikodušnosti, izbjegavati laž, prijevaru i klevetu, a da i ne govorimo o većim grijesima poput ubojstva ili politeizma što se smatra najvećim grijehom. U islamskom učenju postoji vrlo delikatna i prekrasna harmonija između strogosti Božjih zakona i milosti koja iz Njega izvire kao što nam to kazuju Božja imena Er-Rahman-Milostivi, Er-Rahim-Samilosni, El-Gaffar-Onaj koji voli praštati i dr.

Bog od čovjeka očekuje pravičnost, moralnost i krijepost, no kako je svjestan čovjekove slabosti On mu također oprašta i samilostan je nad njim. Tradicionalni islamski život traje stoljećima u ovoj izuzetnoj umjerenosti koja karakterizira oba elementa, i pravičnost i samilost, izgrađujući generacije i generacije muškaraca i žena, mnogih izuzetnih moralnih kvaliteta koji žive u strahu od Božje kazne, ali i u nadi u Njegov oprost. Time su u islamskom društvu zaživjeli krijepost i moral, a to društvo mora uvijek odražavati vječne istine na isti način na koji naša djela odjekuju izvan ovosvjetskog prostora i vremena u kojem se zbivaju, odzvanjajući u svijetu vječnosti.

Za Spomen tekst pripremio

Hafiz Aziz ef. Alili,
Zagrebački glavni imam 

 

 

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog

Gospodaru moj, ne dopusti da me zavara uspjeh niti poraz baci u očaj!
Podsjećaj me stalno, da je neuspjeh iskušenje koje prethodi uspjehu.
Gospodaru moj, nauči me da je tolerancija najveći stupanj moći, a želja za osvetom prvi znak slabosti!
Gospodaru moj, ako mi uzmeš imetak – ostavi mi nadu.
Ako mi ne podariš uspjeh – podari mi snagu volje da savladam poraz.
A kada mi uzmeš blagodat zdravlja – podari mi blagodat vjere.
Gospodaru moj, kada se ogriješim o ljude – podari mi snagu izvinjenja!
A kada se ljudi o mene ogriješe – podari mi snagu oprosta!
Gospodaru Svemogući, osnaži nas da nadvladamo strah od ljudi koji nam nanose zlo!
Pomozi nam da se samo Tebe bojimo! Pokaži nam put do istine, pravde, mira i pomirenja.
Gospodaru Sveznajući, pouči nas ljubavi i poštovanju jednih prema drugima!
Gospodaru moj, sačuvaj nas od grijeha koji nam donose nesreću na ovome svijetu i kaznu na drugom - vječnom!
Gospodaru moj, ako ja zaboravim Tebe – nemoj Ti zaboraviti mene!

utjeha