JA VJERUJEM, SMRT NIJE KRAJ!

U trenucima smrti uglavnom ostajemo bez prave riječi kojom bismo željeli izraziti svoje osjećaje. Pogotovo u trenucima iznenadne smrti mladih ljudi.

Najčešće se pitamo zašto on ili ona, što su skrivili da odlaze tako iznenada, pa cijeli život je bio još pred njima.

Trenutak smrti posebno je težak za ljude koji nemaju dar vjere, koji dakle nisu vjernici. Što je taj život, koja mu je vrijednost, zašto smo rođeni kad tako iznenada moramo otići, koji je smisao života? Sve su to pitanja koja se pita svatko, bio on vjernik ili čovjek koji „ne vjeruje“.

No, u svemu tome, kroz sva ta pitanja provlači se jedna misao. Koja? Ne mogu vjerovati da ga više nema, da je više nema!!! Ne mogu vjerovati! Dakle - riječ vjera!

Dragi prijatelji, svi mi u nešto vjerujemo, zaista nema čovjeka koji u nešto ne vjeruje. Vjera je sastavni dio našeg života i čovjek ne bi mogao postojati da u nešto ili nekome ne vjeruje.

Drugim riječima, vjera u „nešto“, u Boga, u Silu koja svime upravlja, od samih početaka čovječanstva usađena je u čovjeka i on, čovjek, od kad je postao svjestan svog postojanja vjeruje. Vrijeme u kojem živimo omogućilo nam je da smo upoznati s načinom vjerovanja naših predaka i to od vremena najstarijih civilizacija. Sve te stare civilizacije gledale su na smrt kao na novi početak jednog postojanja. Svoje pokojnike su razne civilizacije sahranjivale sa svime što im je bilo potrebno za život. To nam potvrđuje da su vjerovali kako postoji život s onu stranu smrti. Postoji vladar života i smrti, vjerovali su naši davni preci. Mi kršćani tu silu, tog Stvoritelja, taj prapočetak svega zovemo Bogom.

Biblijska objava Boga poručuje nam da smo na ovoj zemlji prolaznici, na putu prema Kraljevstvu Božjem koje se nalazi izvan ovozemaljske dohvatljivosti, a u to Kraljevstvo i u tu drugu dimenziju života ulazi se kroz smrt.

Sam Gospodin Isus Krist, Sin Božji, prošao je kroz tajnu smrti. No, nije samo prošao kao što to prolaze svi drugi smrtnici, već je Gospodin Isus pobijedio smrt uskrsnuvši od mrtvih.

Zato upravo On, Isus Krist, poziva sve one koji vjeruju i one čija vjera još nije tako konkretna i jaka da pogledaju na njega, na njegov primjar života i kaže :“ Tko vjeruje u me neće umrijeti nikada! “ U ovom Isusovom smislu  gledajmo na smrt te ćemo tek tada doći do zajedničkog zaključka u gledanju na smrt, a taj zaključak glasi: „ Ja ne umirem, ja se rađam na novi život“.

Dragi čitatelju, smrt zaista nije kraj, ona je početak jednog novog postojanja naših dragih članova obitelji. Ne možemo ih vratiti svojim suzama i molitvama, ali možemo ostati s njima tako čvrsto povezani u svojim mislima, u svom srcu da su nam tako blizu, da ih zaista tako osjećamo. Samo što ih jasno ne vidimo.

Naši pokojnici mogu nam biti zagovornici na nebu, pa i naši anđeli čuvari koji su uvijek s nama, koji paze na našu sigurnost.

Naša molitva za njih, naše mise koje prikazujemo za njihove duše sredstva su kojima održavamo tu iskrenu poveznost s njima.

Iako su nas pretekli svojim odlaskom s ovoga svijeta, brzo će doći dan našeg ponovnog susreta s one strane smrti.

Zato živimo s vjerom, živimo u vjeri da se smrću rađamo na novi život!

Za Spomen tekst priredio

starokatolički župnik u Zagrebu, Darko Mejaški