RIJEČ UTJEHE

Prilikom Opela pravoslavnog hrišćanina sveštenik se obraća ožalošćenima i okupljenima govorom kojim pojašnjava izgovorene molitve za pokoj duše upokojenog/e, ali istodobno nastoji pronaći riječi koje bi pružile utjehu najbližim srodnicima.

Pojašnjava da ovim sabranjem najbližih srodnika i prijatelja, ispraćamo od nas predstavljenog/nu brata/sestru našega/ujednodušno se moleći da Gospod Bog primi dušu i nastani je u rajskome naselju Carstva nebeskog darujući mu/joj vječni život, vječni pokoj i vječan spomen.

Istodobno, sveštenik koristi priliku da se osvrne i sve prisutne podsjeti na razdoblje života koje je upokojeni/a ovdje zajedno s nama na zemlji proživio/la; svih patnji, životnih prepreka i iskušenja sa kojima se kroz svoj život susretao/la, ali isto tako i svih dobrih djela koja je učinio/la i vrlina koje je imao/la.

Doista, smrt jeste po riječima Apostola Pavla čovjekov Posljednji neprijatelj (1. Kor. 15.26.) i upravo suočeni s njom, mi osjećamo svu bol koju ona donosi. Čovjek se ne miri sa smrću i na taj način, ponekad i nesvjesno, svjedoči najdublju tajnu hrišćanske vjere – da je od Jedinog Životodavca stvoren za besmrtnost.

Iako smo u ovom trenutku svi nesumljivo tužni, posebno najbliži zbog odlaska i gubitka s kojim su se suočili, vjera u vaskrsloga Hrista nam pruža prijeko potrebnu utjehu i nadu. Vjera nam je sada potrebnija nego ikada. Ona nam daje snagu, u njoj pronalazimo smisao i odgovore koji nas tište. Upravo iz tog razloga, iako ožalošćeni, iako uplakani, mi Bogu pjevamo Aliluja, Slava Bogu na visinama, nepokolebljivo svjedočeći vjeru u silu Njegovoga Vaskrsenja i pobjedu nad grijehom, smrću i đavolom. Uvjereni smo da Vaskrsenje pruža čovjeku priliku za novi život, jer Vaskrsenje i jeste otkrivenje novog, vječnog života.

Povjerenje koje imamo u Boga svjedoče i riječi Blažen je put kojim danas ideš dušo moja, jer ti je pripremljeno mjesto pokoja. Ovaj put jeste sam Hristos, budući da u jevanđelju svjedoči ze sebe Ja sam Put, Istina i Život (Jn.14.6.), a naše su zajedničke molitve da mjesto pokoja bude naručje Hristovo i Presvete Bogomajke, ono mjesto u kome nema muke, tuge ni uzdisanja, nego život beskonačni.

Na svršetku sveštenik podsjeća sve prisutne na bratsku ljubav i suosjećanje koje trebamo imati, potvrđujući naše saučešće sa najbližima u njihovom bolu kroz toplu riječ i pruženu ruku kao i našu spremnost da im pomognemo.

Za Spomen pripremio   

sveštenik Slobodan Lalić