Potreban Vam je savjet psihologa? Kontaktirajte nas.
Na Vaša pitanja odgovora
Melita Reiner, M.R.,
klinicka psihologinja, transpersonalna psihoterapeutkinja
smrtovnice
KAKO SE NOSITI S TUGOM NAKON GUBITKA VOLJENE OSOBE?
Tugovanje, žalovanje....same riječi upućuju na osjećaj koji često prevladava nakon gubitka voljene osobe. Tuga je osjećaj koji prati procese prihvaćanja neminovnosti gubitka, prilagodbe na promijenjen život. Kad smo tužni plačemo, a suze ispiru iz nas bol, malo po malo, kako bismo jednog, možda dalekog, dana bili u stanju sjećati se voljene osobe s blagim osmijehom, zahvalni na daru ljubavi kojim je netko obogatio naš život.
Suze su svete. One nisu znak slabosti, već snage. One kazuju više od tisuću riječi. One su glasnice neizrecive tuge... i velike ljubavi.
I. Washington
Kako ćemo se nositi s tugom u velikoj mjeri ovisi o našim prethodnim iskustvima i stavovima. U prvim godinama života djeca u okviru obitelji često uče svoju prvu „emocionalnu abecedu“ – koje emocije postoje, kako se zovu, kako ih se izražava.... U većini obitelji postoje određena, najčešće neizrečena, pravila koja utvrđuju koje su emocije dopuštene, a koje nepoželjne – tako je u nekim obiteljima u redu biti tužan, reakcija na tugu je utjeha, nježnost, a nije prihvatljivo biti ljut. U drugim se pak obiteljima ljutnja podržava kao znak snage, a tiha emocija tuge ismijava kao slabost...
Ukoliko je osobi tuga prirodna i prihvatljiva emocija, lakše će se s njom nositi i moći joj se prepustiti, jer emocije su poput valova - kad ih ne potiskujemo one narastu poput vala i onda opet prođu - dok zatomljene emocije postaju dugotrajna, manje intenzivna no iscrpljujuća stanja. Zatomljena tuga postaje depresivno raspoloženje, bezvoljnost, zatomljena ljutnja stalni osjećaj napetosti i iritiranosti, zatomljen strah neodređen nemir i napetost. Stoga se smatra psihološki puno zdravijim dopustiti emocijama da se izraze, ne zatomljivati ih, iako to naravno mora biti u skladu s osobnošću i životnim okolnostima.
Vrlo čitani autor Eckhart Tolle uvodi naziv „tijelo boli“ kao metaforu za svu nagomilanu, neizraženu bol koju nosimo u sebi. I zaista, nova bol budi uspavano tijelo boli i ono nas obuzme, hraneći se našim strahom i otporom. No, ukoliko uspijemo ostati svjesni i u miru promatrati što se zbiva u našem emocionalnom svijetu, bol polako jenjava, tijelo boli se rastapa i nestaje. Pitanje je, dakle, kako naučiti ostati svjesni kad se pojave snažne emocije, kako ih imati snage proživjeti bez da nas razdiru, bez da u njima potonemo ili, ako već potonemo, da i na dnu vira duboko u sebi znamo da će nas opet izbaciti na površinu. Na taj način se kroz bol razvijamo, rastemo, postajemo snažniji, to je skriveni blagoslov koji ljudskoj patnji daje smisao.
Kad nas obuzme tuga, može pomoći da je pretočimo u kreativni izraz – slikanje i pisanje su dva moćna oblika izražavanja emocija; pritom je riječ o tome da dopustimo bojama, linijama ili riječima da slobodno teku na papir, uz što manje svjesne kontrole i misli. Nije bitan rezultat, naglasak je na procesu koji je ljekovit!
Također možemo svoju tugu personificirati, dati joj lik ili oblik i razgovarati s njom, pronaći načina da bude prisutna u našim sadašnjim životnim okolnostima, a da nas pritom ne razdire. Mogli bismo joj, primjerice, reći „U redu, znam da si sad tu i u redu je da budeš sa mnom, no dopusti mi da u miru radim svoj posao, osjetim ljepotu prirode dok šetam, smijem se s djecom...“
Tuga i smijeh nisu tako udaljeni kao što može na prvi pogled izgledati. Kad dopustimo onom „valu tuge“ da se izviče, isplače ili izrazi na način kako to želi, nerijetko stižemo do osmijeha olakšanja.
U procesu tugovanja velika su nam podrška drugi ljudi, naročito oni koji su tu uz nas, koji nam dopuštaju biti tužnima, plakati, smijati se. Stoga je važno potražiti društvo kad za tim osjećamo potrebu. To mogu biti obitelj, prijatelji i znanci, a može biti i grupa podrške ljudi koji prolaze slično životno iskustvo.
U procesu tugovanja također je važno voditi računa o svojem tjelesnom stanju, o ishrani, kretanju, boravku na svježem zraku, imati dovoljno sna, jer tijelu treba snage da održi zdravlje dok prolazimo intenzivna psihološka previranja i promjene. „U zdravom tijelu zdrav duh“ je vrlo istinita izreka koja podsjeća na to da smo cjelovito biće i da valja posvetiti pažnju svim razinama.
I za kraj - iako je tuga mnogima teška emocija, ne mora biti razdiruća, može biti duboka, dostojanstvena i pokazati nam put do neslućene snage koju nosimo u sebi!
Samo registrirani korisnici mogu dodavati tekst. Prijavite se ili registrirajte.